knjižni označivač
knjižni označivač (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | knjižni označivač | knjižne označivače |
| genitiv | knjižnog označivača | knjižnih označivačâ |
| dativ | knjižnom(u) označivaču | knjižnim označivačima |
| akuzativ | knjižni označivač | knjižne označivače |
| vokativ | knjižni označivaču | knjižni označivači |
| lokativ | knjižnom(e) označivaču | knjižnim označivačima |
| instrumental | knjižnim označivačem | knjižnim označivačima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod (neživo)
- (1.1) Knjižni označivač je predmet koji se rabi kod obilježavanja prostora među stranicama u knjizi, obično radi toga da bi čitatelj označio gdje je stao s čitanjem, radi označavanja stranice na kojoj se nalazi zanimljivi podatak i t.d.. Može biti oblika vrpce koja je dijelom knjige, ali i oblika kakva samostalna predmeta.
sinonimi:
- (1.1) dočitnica, straničnik, štionik [1], knjižnik, listokaz, graničnik, označivač, obilježivač[2]
antonimi:
primjeri:
- (1.1) "Kada je časopis »Jezik« proveo natječaj za hrvatsku novotvorenicu kojom bi se zamijenio anglizam bookmark, među prijedlozima su bile riječi dočitnica, graničnik, knjižnik, listokaz, obilježivač, označivač, straničnik, štionik, no od svih je manje-više zaživjela riječ straničnik." [2]
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: